Muhammed Zekerijja Kandehlevi
KORISTI OD RAMAZANA
BÂB TREĆI
I'TIKĀF (OSAMLJIVANJE U DŽAMIJI)
SADRŽAJ
1) Resulullah (s.a.v.s.) u i'tikafu radi traženja Lejletu'l-kadra
2) I'tikaf – sigurnost od grijeha i sredstvo sticanja nagrade
3) Ibn 'Abbas prekida i'tikaf kako bi pomogao čovjeku u nevolji
4) Kratki osvrt na koristi od ramazana i Bajrama
Značenje riječi i'tiqāf je: osamljivanje u džamiji ili mesdžidu sa jasno izraženom namjerom ili nijjetom da se obavi i'tikaf. Prema hanefijskoj školi mišljenja, imaju tri vrste i'tikafa, kako slijedi:
a. Vādžib (obavezni) i'tikaf
I'tikaf postaje obavezan u slučaju kada ga čovjek sebi učini obaveznim. Na primjer, kada se neko zavjetuje Allahu (dž.š.) da će, ako mu Allah (dž.š.) ispuni neku njegovu želju, biti određeni broj dana u i'tikafu; od onog časa kada mu želja bude ispunjena, on je obavezan učiniti i'tikaf. Ili: kada se neko bezuvjetno zavjetuje, on sebi učini i'tikaf vadžibom za određeni broj dana; i'tikaf za njega postane obaveza onog časa kad on učini taj zavjet.
b. Sunnet i'tikaf
Ova vrsta i'tikafa je bila uobičajena praksa Božijega Poslanika (s.a.v.s.). To je osamljivanje u džamiji ili mesdžidu u toku deset posljednjih dana ramazana.
c. Nafila i'tikaf
Za ovu vrstu i'tikafa ne postoji posebno vrijeme kada će se on obaviti niti koliko će on dana trajati. Onaj ko učini nijjet za ovaj ibadet može određeni broj dana i kada god hoće tokom svoga života otići u i'tikaf. Dok Ebu Hanife smatra da i'tikaf ne može biti manji od jednog cijelog dana, imam-i Muhammed kaže da nejma ograničenja u pogledu njegovog trajanja. Fatwa potvrđuje ovo drugo mišljenje. Prema tome, poželjno je da svako ko uđe u džamiju ili mesdžid učini nijjet za i'tikaf za onoliko vremena koliko će ostati u njima, i dokle god ibadeti, on će primiti nagradu za i'tikaf.
CILJEVI I'TIKAFA I NJEGOVE PREDNOSTI
Ako se sve što je gore izneseno uzme u obzir, onda je poželjno da svako ko uđe u džamiju ili mesdžid sa nijjetom da klanja u džematu, čim uđe, donese odluku za i'tikaf; u tom slučaju, sve dokle on klanja, čini zikir, sluša va'z-i nasīhat, to mu se računa u i'tikaf i za to će biti nagrađen. Ja sam primijetio da je moj rahmetli babo uvijek, ulazeći u džamiju, donosio nijjet za i'tikaf, i, da bi podučio ili podsjetio svoje učenike, on bi naglas donesi taj nijjet.
Sevap za i'tikaf je velik, a to potvrđuje činjenica da je Resulullah (s.a.v.s.), kada god je imao priliku, bio u i'tikafu. Njegov primjer, da ostaje u i'tikafu u džamiji, slijedi svako ko sebi uzme mjesto u džamiji ili mesdžidu gdje čini dovu za nešto, ostaje tu dok mu se želja ne ispuni. Kada neko dođe pred vrata i neće da ode ispred njih dok se ne udovolji njegovoj molbi, ja sam siguran da će i onaj najtvrđeg srca među nama izaći i dati mu ono što traži. A kako, onda, ne bi Milostivni Allah (dž.š.), kada neko stalno dolazi i moli pred Njegovim vratima, ispunjavao njegovu želju? Allame Ibn Kajjim, objašnjavajući smisao i'tikafa, piše da je to, prije svega, cilj da se srce ne okrene nikome i ničemu osim Allahu (dž.š.) i da Mu se približi, čime se ostvaruje potpuna duhovna veza sa našim Stvoriteljem. Tada se prekidaju sve ovosvjetske veze kako bi se čovjek umilio Allahu (dž.š.): sve misli, želje, ljubav i pobožnost – sve je fokusirano samo na Njega, Allaha (dž.š.), i tada se postiže blizina sa Allahom (dž.š.), ljubav i prijateljstvo koji će nam, u samoći kabura, jedini biti od pomoći. Čovjek može samo zamisliti kakva će to ekstaza biti, i to će shvatiti tek u kaburskom životu.
U svome kitabu Merāqi'u'l-felāh njegov pisac kaže da je i'tikaf, kada se obavi kako valja, jedno od najefdalnijih djela. Ne mogu se pobrojati sve velike prednosti i koristi od njega! Ustvari, njegova istinska svrha se vidi tek onda kada on postigne svoj osnovni cilj: da čovjek okrene srce od svega drugoga osim od Allaha (dž.š.), dok duša čeka ispred Njegovoga praga. Čitavo to vrijeme dok je u i'tikafu, čak i kada spava, čovjek je u ibadetu Allahu (dž.š.) sa željom da Mu se što je više moguće približi. U jednom hadis-i kudsiju Allah (dž.š.) kaže:“Ko god se Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za dva lakta, a ko god Meni ide pješice, Ja se njemu približavam trčeći!“ Štaviše, dok je u i'tikafu, čovjek pronađe utočište u Allahovoj (dž.š.) kući, i tada je siguran od svih neprijatelja.
GDJE SE OBAVLJA I'TIKAF
Najbolje mjesto za obavljanje i'tikafa je Mesdžidu'l-Harem u Mekki.
Slijedeće takvo mjesto je Resulullahova (s.a.v.s.) džamija u Medini, pa onda Bejtu'l-Muqaddes (Quds-i Šerif ili Jerusalem). Za ovim mjestima slijedi džumanska džamija u čovjekovome mjestu /gradu, a posljednje no ne i najmanje značajno takvo mjesto jeste džamija ili mesdžid koji su najbliži čovjekovoj kući. Imam-i Ebu Hanife kaže da se i'tikaf može obaviti u svakome mjestu gdje se klanja beš-vakat, dok imam-i Jusuf i imam-i Muhammed kažu da je to svako mjesto koje po Šeri'atu može biti prihvatljivo za i'tikaf.
Sve ovo što je navedeno odnosi se na muškarce. Što se tiče žena, one i'tikaf trebaju obavljati u onoj sobi svoje kuće gdje inače klanjaju, tako da je ovaj ibadet nekako lakši za žene. Njihove domaće poslove mogu obaviti njihove kćeri ili službenice pod njihovim nadzorom, tako da žene u i'tikafu, dokle god ga vrše u izdvojenom dijelu svoje kuće, imaju posebnu nagradu za nj. Nažalost, i pored ove olakšice, naše žene ostaju lišene velikog berićeta i'tikafa.
HADIS BR. 1
Od Ebu Se'ida el-Hudrija (r.a.) prenosi se da je Resulullah (s.a.v.s.) u i'tikafu bio u prvih deset dana ramazana u šatoru (postavljenom u džamiji), zatim je tako nastavio deset dana sredinom ramazana, kada je provirio glavom iz šatora i rekao:“Zaista sam, tražeći Lejletu'l-kadr, bio u i'tikafu prvih deset dana i nastavio tako slijedećih deset dana tražeći tu noć, zatim mi je rečeno da je ta noć u posljednjih deset dana (ramazana), pa ko god je bio kad i ja u i'tikafu, neka bude u njemu i u posljednjih deset dana. Zaista mi je bila pokazana ta noć, zatim je učinjeno da zaboravim koja će to noć biti. Pa sam, onda, vidio sebe kako činim sedždu Allahu (dž.š.) na mulju u sabbah nakon te noći. Prema tome, tražite Lejletu'l-kadr u posljednjih deset dana ramazana, tražite je u neparnim noćima!“ Ebu Se'id (r.a.) nadalje kaže:- Te noći je pala kiša pa je krov džamije prokisnuo, i ja sam vidio Božijega Poslanika (s.a.v.s.) kako čini sedždu na mulju, a to je bilo 21. noći ramazana.“
KOMENTAR
Poznato je da je stalna praksa Allahovoga Poslanika (s.a.v.s.) bila da čini i'tikaf u ramazanu. Tokom toga mjeseca on je stalno ostajao u džamiji, a tokom posljednjih deset godina svoga života on je dvadeset dana bio u i'tikafu. Zbog toga što se on obično osamljivao u džamiju posljednjih deset dana ramazana, ulema smatra da je sunnet-i mu'ekkede (pritvrđeni sunnet) obaviti i'tikaf u tom periodu.
Iz gornjeg hadisa se može zaključiti da je jedan od većih ciljeva i'tikafa traženje Lejletu'l-kadra. Može li biti boljeg načina da se, tražeći tu noć, čitavo vrijeme ostane u ibadetu kakav je i'tikaf, u budnom stanju ili u spavanju? Nadalje, u i'tikafu je čovjek oslobođen svih dunjalučkih iskušenja i na taj način je čitavo vrijeme posvećen zikrullahu i razmišljanju.
Tokom ramazana Resulullah (s.a.v.s.) je ostajao u ibadetu i, posebno, kada bi nastupilo posljednjih deset dana, on je u tom pogledu činio bezgranične napore. On je ostajao budan tokom noći i tako davao primjer svojoj familiji da i ona to isto čini. Aiša (r.a.) prenosi:“Tokom posljednjih deset dana ramazana Resulullah (s.a.v.s.) je čvrsto stezao svoje nogavice i ostajao budan svake noći te budio svoju porodicu kako bi i ona činila ibadet.“ „Vezao svoje nogavice“ moglo bi da znači ili da on nije imao ograničenja u vršenju ibadeta ili da je u potpunosti izbjegavao svaku vrstu seksualnog odnosa sa svojim ženama.
HADIS BR. 2
Od Ibn 'Abbasa (r.a.) prenosi se da je Resulullah (s.a.v.s.) rekao:“Onaj ko obavi i'tikaf – ostane bez grijeha, i njemu će zaista biti data ista nagrada kao i za onoga ko čini ostale vrste dobrih djela.“
(Ovdje treba biti pribilježeno da onaj ko se osami u džamiji ili mesdžidu ne smije činiti ništa od dunjalučkih poslova. On može izaći vani samo radi sebe, zatim da bi se abdestio ili okupao ili da bi otišao na džumu kada se ona ne klanja u istome mesdžidu, nakon čega se odmah mora vratiti u i'tikaf.)
KOMENTAR
Iz ovog hadisa možemo izvesti dvije velike koristi od i'tikafa.
Prva korist je ostavljanje grijeha. Svijet oko nas je pun iskušenja i vrlo često pada u grijeh čak i kada to ne želi. Griješiti uz mubarek ramazan je zaista velika povrjeda našeg dostojanstva. Osamljujući se u džamiji ili mesdžidu, čovjek u potpunosti izbjegava svaku kušnju za griješenje.
Drugo, sasvim je očito da čovjek, kada se osami u i'tikafu, više nije u mogućnosti da čini ostala dobra djela, npr. da ide na dženazu, posjećuje bolesne, itd. Međutim, prema ovom hadisu, čovjek koji je u i'tikafu bit će nagrađen za ova djela čak i kada ih ne čini. Kakva velika blagodat od Allaha (dž.š.)! Ako bismo ispravno shvatili samo ove fadīlete, vidjeli bismo kako je velika i lijepa Allahova (dž.š.) milost, ali – mi smo vrlo, vrlo nemarni pa malo važnosti pridajemo svojoj vjeri!
HADIS BR. 3
Ibn 'Abbas (r.a.) pripovijeda kako je jedne prilike, dok je on bio u i'tikafu u Džamiji Allahovoga Poslanika (s.a.v.s.), došao jedan čovjek, poselamio ga i sjeo. Ibn 'Abbas mu je rekao:- O, čovječe, ja vidim da si ti tužan i zabrinut. – Čovjek mu je odgovorio:- Jeste, tako je. O, sine amidže Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), ja sam zaista u tegobi jer imam hakk (obavezu) prema jednom čovjeku, a tako mi hurmeta Vlasnika ovoga kabura (tj. Resulullaha, s.a.v.s. –op. a.), nisam u mogućnosti da taj hakk vratim!- Ibn 'Abbas je upitao:- Mogu li ja u tvoje ime posredovati kod toga čovjeka?- Čovjek je na to rekao:-Ukoliko želiš, posreduj!- Ibn 'Abbas je obuo svoje nalune i otišao iz džamije. Kad je ovo vidio, čovjek ga je upitao:- A ti si zaboravio da si u i'tikafu?- Ibn 'Abbas, napunivši oči suzama, na to reče:-Ne, nisam zaboravio, nego, ja sam čuo Vlasnika ovoga kabura (s.a.v.s.)- a to mi je i sad u sjećanju- kada kaže:“Ko god krene na put da bi pomogao svome bratu koji je u nevolji, pa ga riješi te nevolje, to mu je bolje nego da u i'tikafu provede deset godina, a ko god u i'tikafu bude jedan dan (radi Allahovoga rizāluka), Allah (dž.š.) će između njega i džehennemske vatre postaviti tri hendeka, a razdaljina između svakog od njih bit će veća nego što je između nebesa i Zemlje.“
KOMENTAR
Iz ovog hadisa su jasne dvije stvari. Na prvome mjestu, nama je rečeno o nagradi za jedan dan i'tikafa pa se kaže da će svako ko u i'tikafu provede jedan dan biti nagrađen tako da će između njega i Džehennema Allah (dž.š.) postaviti tri hendeka, a između svaka ta tri hendeka bit će razdaljina kolika je između neba i Zemlje. U svome ćitabu pod naslovom Kešfu'l-džumma allame Ša'rani navodi hadis u kome Božiji Poslanik (s.a.v.s.) kaže:“Ko god obavi i'tikaf u posljednjih deset dana ramazana, on ima nagradu dva hadždža i dvije umre, a ko god bude boravio u i'tikafu od akšama do jacije ne čineći ništa osim klanjanja i učenja Kur'ana, Allah (dž.š.) će pripremiti posebno mjesto za njega u Džennetu.“
Na drugome mjestu nama je rečeno da će svako ko svoga brata Muslimana riješi nevolje imati nagradu veću od one koja se dobiva za deset godina i'tikafa. Zbog toga je Ibn 'Abbas prekinuo i'tikaf, naravno, s mogućnošću da ga nastavi malo kasnije. Derviši kažu da je Allah (dž.š.) jako saosjećajan prema onome čije je srce „slomljeno.“ Zbog toga smo mi osjetljivi prema svakome ko je povrijeđen nekom nepravdom koja mu je nanesena. Kada god bi Resulullah (s.a.v.s.) nekoga imenovao za namjesnika, upozoravao ga je da se čuva dove onoga kome je učinjena nepravda.
Neka bude pribilježeno da se i'tikaf završava čim čovjek napusti džamiju čak i radi toga da bi se pomoglo bratu Muslimanu. Ukoliko je i'tikaf vadžib, to znači da se on mora obaviti pa kad god bude. Resulullah (s.a.v.s.) nikada nije napustio džamiju dok je bio u i'tikafu, osim što bi izađi radi sebe i da bi se abdestio. Što se tiče ovog slučaja sa Ibn 'Abbasom (r.a.), pa tu je riječ o istom onom duhu žrtvovanja za druge koga smo vidjeli kod muslimanskog borca koji je ležao u ranama po završetku bitke na Jermuku a koji je odbio da pije vodu zatraživši da se ona da borcu do njega za koga je smatrao da je preče da se napoji. S druge strane, moguće je da je Ibn 'Abbas (r.a.) bio u nafila-i'tikafu, u kom slučaju je dozvoljeno da se on prekine.
U zaključku, donosimo jedan poduži hadis u kome su navedeni brojni fadīleti ramazan-i šerīfa, i time bih završio ovu brošuru:
HADIS BR. 4
Od Ibn 'Abbasa (r.a.) prenosi se da je on čuo Resulullaha (s.a.v.s.) kada kaže:“Zaista se Džennet namiriše najljepšim miomirisima uz ramazan i već od samog početka godine pa do njezinoga kraja on se gizda za dolazak ovog mjeseca! Kada nastupi prva noć ramazana, ispod 'Arša zapuše povjetarac koji se zove 'muthīra', od koga šušti džennetsko lišće i trepere njegove kapije stvarajući kajde (melodije) koje nikada niko prije nije čuo! A onda crnooke džennetske ljepotice, hurije, istupe naprijed i idu sve do središta džennetskih palača uzvikujući:'Ima li onih koji su nas iskali od Allaha (dž.š.) da se za njih vjenčamo?' Zatim pozovu:'O, Ridvāne, džennetski čuvare, koja je ovo noć?' Ridvān odgovori:'Lebbejk (Odazivam Ti se), ovo je prva noć ramazana, kada se otvaraju džennetska vrata za postače iz ummeta Muhammedova (s.a.v.s.)!' Zatim kaže:'Rekao je Allah (dž.š.):“O, Ridvāne, otvori kapije Džennete za džennetlije, a ti, o, Mālik, zatvori džehennemska vrata za postače iz ummeta Ahmedova (s.a.v.s.)! O, Džebraile, siđi na Zemlju i poveži sve šejtane –buntovnike, u okove ih stavi, u mora ih baci da fesāt (nered) ne prave i da ne kvare post ummeta Moga miljenika Muhammeda (s.a.v.s.)!“ Onda Allah (dž.š.) naredi nebeskom pozivaču da tri puta svake ramazanske noći zovne:“Ima li onoga ko od Mene moli da mu ispunim njegovu želju? Ima li onoga koji Mi se kaje da mu uslišam pokajanje? Ima li onoga ko Mi čini tobu-istigfār da mu grijehe oprostim? Ko je taj ko će uzeti kredit od Onoga čiji se imetak umanjiti ne može i Onoga koji plaća bez odbijanja?!“ Svakoga dana ramazana na iftaru Allah (dž.š.) oslobađa od Vatre hiljadu hiljada onih koji su već Vatri dosuđeni bili, a kada dođe posljednji dan, On od Vatre oslobodi više ljudi nego koliko ih je oslobodio od početka ramazana.Na Lejle-i kaderu Allah (dž.š.) naredi Džebrailu (a.s.) da se sa velikom skupinom meleka spusti na Zemlju, i oni se spuštaju noseći zeleni bajrak, koga posade na vrhu Kjabe. Džebrail (a.s.) ima stotinu krila, od kojih se dva rašire samo u ovoj noći. On širi ova svoja dva krila između kojih je razmak koliko je između istoka i zapada. Onda Džebrail (a.s.) razašalje meleke u svim pravcima da poselame svakoga ko je na kijāmu ili na sjedenju u namazu, ili ko je u zikrullahu. Oni se poselame sa njima uzimajući ih za ruku i izgovarajući amin na svaku njihovu dovu sve do zore. Kada nastupi zora, Džebrail (a.s.) poviče:'O, skupovi meleka, idite Allahu (dž.š.), idite!“ A meleci upitaju:“O, Džebraile, šta će Allah (dž.š.) učiniti sa potrebama vjernika iz ummeta Ahmedova (s.a.v.s.)?“ Džebrail (a.s.) na to odgovori:“Allah (dž.š.) gleda u njih sa milošću i svima im oprašta osim četverici!“ Onda smo mi, ashabi, upitali: -A ko su ta četverica, o, Božiji Poslaniče?- na što je on odgovorio:“Onaj ko se odao alkoholu, onaj ko je neposlušan roditeljima svojim, onaj ko je prekinuo veze sa svojom bližom rodbinom i mušāhin.“ Mi smo upitali:-Ko je to mušāhin, yā Resulallah?- a on je odgovorio: „To je onaj ko je strog prema svojim saradnicima, sa kojima je prekinuo sve odnose...A onda dođe noć uoči Bajrama – a ta se noć naziva Noć nagrađivanja (Lejletu'l-džā'ize).Na Bajram ujutro Allah (dž.š.) pošalje meleke u sve zemlje i krajeve, i oni se rasporede pokraj svih putova i staza pa dozivaju glasom koga čuju svi osim ljudi i džina:'O, ummete Muhammedov (s.a.v.s.), dođite u kuće Plemenitoga Gospodara, da vas On obilno nagradi i oprosti vam (i) velike grijehe.' I kada se oni iskupe na svojim musallama (da klanjaju bajram-namaz), Allah (dž.š.) rekne melecima:“Kakva nagrada pripada onome ko je svoj posao kako valja obavio?“ na što meleci odgovore:'Bože naš, Gospodaru naš, jedino ispravno je da takav primi svoju punu nagradu.' Onda Allah (dž.š.) rekne:“O, Moji meleci, pozivam vas da posvjedočite da će im, za njihov post tokom ramazana i za njihove teravije, nagrada biti Moj rizāluk i Moj magfiret (oprost grijeha).“ Zatim Allah (dž.š.) rekne:“O, robovi Moji, molite od Mene, jer tako Mi Moje Uzvišenosti i Moje Veličine, neće niko danas od Mene zaistakti nešto u džematu za Ahiret a da mu to neću dati, ili za neku dunjalučku želju da mu neću dati ono što je bolje za njega! Tako Mi Moje Uzvišenosti, dokle god Mi poslušni budete, Ja ću pokrivati vaše pogreške! I tako Mi Moje Uzvišenosti i Moje Veličine, nikada vas neću osramotiti pred onima koji krše vjerske propise i nevjernicima! Sada se vratite (svojim kućama), oprošteno vam je! Vi ste zadovoljni Mnome i Ja sam zadovoljan vama!“ Meleci se obraduju i obesele onim što je Allah (dž.š.) dao ummetu Muhammedovom (s.a.v.s.) na Ramazanski bajram. (Jārabbi, učini da i mi budemo ti sretnici kojima ćeš sve ovo dati, amin.)
KOMENTAR
Na ranijim stranicama ove knjige bavili smo se najvažnijim sadržajem ovog dugog hadisa. Nekoliko stvari, međutim, zaslužuju posebnu pažnju. Ovdje smo vidjeli da ima nešto ljudi koji se izuzimaju iz općeg opraštanja u ramazanu i koji su toliko nesretni da čak ni na Bajram ne dijele ramazanske blagodati. Među takvima su oni koji zapodijevaju svađe i prepirke te oni koji su neposlušni svojim roditeljima. Njih bi se moglo upitati:“Pošto ste izašli iz Allahovoga rizāluka, gdje ćete sada naći neko drugo utočište?“ Mi smo zbilja žalosni što, zarad dunjaluka ili iz oholosti, vi postajete meta proklinjanja Resulullahovoga (s.a.v.s.) i Džebrailovoga (a.s.) i što ste se, u isto vrijeme, isključili iz Allahovoga (dž.š.) obilnog oprosta. Vi možete steći privremenu pobjedu naš vašim neprijateljem i dunjalučke počasti, ali ovaj kratkotrajni dobitak neće vam ništa koristiti kada na vas padne Poslanikova (s.a.v.s.) ljutnja koju pritvrđuje i Džebrail (a.s.) i kada budete odbijeni iz Allahovoga (dž.š.) oprosta i milosti. Ja vas preklinjem, draga moja braćo i sestre, razmislite o vašoj poziciji ovoga časa i odustanite od kavge i svađe! Ima još vremena da se popravite i dođete tȏbe, jer već sutra ćete stajati na Sudnjem danu ispred Onoga pred Kojim vam ni vaš položaj, ni čast, ni pozicija, ni imetak neće od koristi biti – na Sudu pred Onim koji računa samo vaša djela i Koji zna za svaki vaš pokret. Znajte da Allah (dž.š.) može oprostiti naše grijehe i pogreške sve dotle dok je naš odnos prema Njemu ispravan, ali da On neće oprostiti, bez ekvivalentne kazne, prekoračenja u našim odnosima sa našim saradnicima.
Allahov Poslanik (s.a.v.s.) kaže:“Najveći gubitnik u mome ummetu je onaj koji će se na Sudnjem danu pojaviti noseći sa sobom svoja dobra djela kao što su namaz, post i sadaka, ali on je i kleo druge, lažno optuživao druge i vrijeđao druge, zbog čega će svi ovi ljudi doći žaleći se na njega i svjedočeći protiv njega! Za kaznu, njegova dobra djela će se odnijeti od njega i dati onima koje je vrijeđao, pa kada njegova dobra djela budu iscrpljena, njihovi će grijesi biti njemu natovareni (kada on ne bude u stanju da dobrim djelima plati kaznu) pa će ga oni (ti grijesi)strovaliti u Džehennem!“ Tako da mi vidimo da će takav čovjek, i pored svojih mnogih dobrih djela, biti duboko razočaran i nesretan. (Jārabbi, sačuvaj nas od toga.)
Druga tačka je jako naglašena i u vezi je sa gornjom. Na ovim stranicama mi smo spomenuli različite prilike i djela kojima se zaslužuje oprost grijeha. Ovdje se postavlja pitanje: Kada se daje oprost i zašto baš u to vrijeme? Drugim riječima, čovjeku može biti oprošteno tako da on više nejma grijeha. A zašto mu se onda opet oprašta? Odgovor na ovo pitanje je da, kada se čovjeku da takav oprost, onda se njegovi grijesi izbrišu, ali ako nije imao grijeha u vrijeme toga opraštanja, onda na njega padaju Allahova (dž.š.) milost i zadovoljstvo.
Ono što je dalje interesantno za primijetiti jeste da Allah (dž.š.) višekratno poziva meleke da budu svjedoci kako On daje magfiret. Razlog ovome je taj što će se na Sudnjem danu, u vrijeme polaganja računa, tražiti svjedoci koji će potvrditi to i to. Zbog toga će i od poslanika biti zatraženo da dovedu svjedoke da su oni Allahovu (dž.š.) Poruku vjerno dostavili čovječanstvu. U skladu s tim, vjerovjesnici vrlo često kažu:“Zaista ćete vi biti pitani o meni i mome pozvanju; budite svjedoci da sam ja dostavio Poruku!“
U Buharijevoj zbirci čitamo slijedeći hadis: Na Sudnjem danu Nuh (a.s.) će biti pozvan i upitan:“Jesi li ti valjano dostavio Poslanicu svoju?“ na što će on odgovoriti:“Da, jesam!“ Zatim će njegov ummet biti pitan:“ Da li je on prenio zapovijesti Moje?“ a oni će odgovoriti:
„Nama nije dolazio ni obveseljivač ni opominjač!“
Nuh (a.s.) će onda biti pozvan da dovede svjedoka, nakon čega će on pozvati ummet Muhammedov (s.a.v.s.). Ovaj ummet će biti pozvan da istupi naprijed, nakon čega će posvjedočiti da je istina ono što Nuh (a.s.) kaže.
U nekim verzijama ovog hadisa ovaj ummet će biti pitan:“Kako vi znate da je Nuh (a.s.) preniozapovijesti Allahove kada vi tada niste bili živi?“ a sljedbenici Resulullahovi (s.a.v.s.) će odgovoriti:“Naš vjerovjesnik (s.a.v.s.) nas je obavijestio o tome; Knjiga koja je njemu objavljena obavijestila nas je o tome!“
Na isti način će biti ispitivani ummeti svih vjerovjesnika. Zato Kur'an-i kerim kaže:
I Mi smo vas učinili zajednicom sredine – kako biste bili svjedoci narodima.
Imam-i Rāzī kaže da će na Sudnjem danu biti četiri vrste svjedoka:
a. Meleci
Kur'an-i kerim kaže:
...i svako će doći, a s njim vodič i svjedok (Qaf, 21);
...on ne izusti nijednu riječ , a da pored Njega nije prisutan Onaj koji bdije (Qaf, 18);
A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite (El-Infitar, 12);
b. Vjerovjesnici
Kur'an-i kerim kaže:
I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio (El-Ma'ide, 117);
A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? (En-Nisa', 41);
c. ummet Muhammedov (s.a.v.s.)
O tome se govori u ovom ajetu:
...vjerovjesnici i svjedoci će se postaviti... (Ez-Zumer, 69);
d. dijelovi tijela
Kur'an-i kerim kaže:
... na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili (En-Nur, 24);
Danas ćemo im usta začepiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti (Ja-sin, 65)
Ukratko, svi ovi ajeti potvrđuju da će biti svjedoka na Sudnjem danu i da će svjedočiti svi spomenuti.
Posljednji hadis donosi jednu radosnu poruku. Allah (dž.š.) kaže da On neće osramotiti niti poniziti pred nevjernicima i grješnicima one Svoje robove koji ispunjavaju svoje obaveze. Zar to nije veliki fadīlet za one koji traže Allahov (dž.š.) rizāluk, da će On prijeći preko njihovih pogrešaka i da ih neće otkriti pred drugima?
Abdullah ibn 'Umer (r.a.) prenosi da je Resulullah (s.a.v.s.) rekao:“Na Sudnjem danu Allah (dž.š.) će pozvati vjernika da se približi, da skine zastor kako ga niko drugi neće vidjeti. Allah (dž.š.) će ga podsjetiti na svako njegovo loše djelo i vjerski prekršaj, što će on biti obavezan da prizna. Videći veliki broj svojih grijeha, čovjek će osjetiti da pada u propast, ali Allah (dž.š.) će reći:“Na dunjaluku sam pokrio tvoja loša djela, a i danas ću ih sakriti i oprostiti ti ih.“ Nakon toga će mu biti data knjiga njegovih dobrih djela.
Sadržaj ovog hadisa nalazi se i u brojnim drugim hadisima u kojima se kaže da će Allah (dž.š.) oprostiti onima koji su Mu poslušni bili i koji su tražili Njegov rizāluk. Međutim, svaki vjernik se mora paziti da ne povrijedi svoja dobra djela onim lošim djelima kakva su ogovaranje i ruganje drugima, i to onima koji su zaslužili Allahov (dž.š.) rizāluk i kojima je On pokrio njihove grijehe. Ukoliko bismo nastavili da ih ogovaramo i da im se rugamo, to bi, onda, moglo prouzrokovati da njima odu naša dobra djela. Molimo Allaha (dž.š.) da nam svima oprosti.
Ovaj hadis također govori o noći uoči Ramazanskog bajrama, koja se zove Noć nagrade, noć u kojoj Allah (dž.š.) dijeli nagradu Svojim robovima koji su to zaslužili tokom ramazan-i šerīfa i koji tu noć provedu u ibadetu. Obično, kada se oglasi da je sutra Bajram, većina nas (uključujući i one koji su dobri Muslimani) osjećamo se umornim zbog ramazana i više volimo da ovu noć provedemo uživajući u odmaranju i spavanju, umjesto da ovu mubarek noć provedemo u ibadetu. Božiji Poslanik (s.a.v.s.) je rekao:“Ko god noć uoči Bajrama provede budan, u ibadetu, kako bi stekao nagradu, njegovo srce neće biti mrtvo na dan kad srca svehnu.“ Smisao ovog iskaza je u tome da će doći vrijeme kada će zlo ovladati svakim tijelom, a njegovo srce će ostati živo (čuvajući se zla), a možda se to odnosi na vrijeme kada će biti puhnuto u Sūr (Rog) koji će najaviti Kijametski dan, kada njegovo srce neće biti u nesvjesnom stanju.
Prenosi se također da je Resulullah (s.a.v.s.) rekao:“Ko god bude budan radi ibadeta u slijedećim noćima, unići će u Džennet: Lejletu't-tervijje (noć nakon 7. zul-hidždžeta), Lejletu'l-'arefe (noć nakon 8. zul-hidždžeta), Lejletu'n-nehr (noć nakon 9. zul-hidždžeta), noć uoči Ramazanskog bajrama i noć uoči 15. ša'bāna.“
Fekīhi kažu da je mustehāb (poželjno djelo) ostati u ibadetu uoči oba Bajrama. Prenosi se da je imam-i Šāfī rekao da se dove primaju uoči petka, uoči dva Bajrama i uoči 15. ša'bāna.
Ima vjerskih prvaka koji kažu da, zbog izuzetne veličine noći uoči petka, vjernici ovu noć trebaju provesti u ibadetu tokom ramazana, ali postoje hadisi u kojima se kaže da nam je zabranjeno da fiksiramo samo ovu noć za ibadet; najbolje je ovoj noći pridružiti još dvije-tri noći.
Ja sada završavam ovu knjigu. Na kraju, želio bih reći da se nadam da će ona biti od koristi svakome ko traži Allahov (dž.š.) rizāluk. Molim sve čitaoce da učine dovu skromnom piscu ovih stranica, posebno u danima i noćima ramazana. Spomeni me u svojoj dovi, a ja molim Allaha (dž.š.) da nas sviju obaspe Svojom beskrajnom milošću, amin.
